Osnove izborne strategije
Šta možemo, moramo i želimo
Dokumenat Osnove izborne strategije za opće izbore u BiH 2002. godine, Glavni odbor SDPBiH je verifikao sredinom aprila. Naravno, nakon temeljitih rasprava, sučeljavanja mišljenja i debele argumentacije, koja je urodila kvalitetom, kojim raspolažemo. Dokumenat je, prirodno, jedna vrsta s u k u s a Izbor programa SDP-a, ali mnogo operativniji, praktičniji i, moglo bi se reći, krajnje poučan instruktivni materijal.
Nakon što nas je podsjetila šta i ko se bira u oktobarskim izborima 2002, Izborna strategija se malo vraća u prošlost, kratkom analizom opštinskih izbora iz 2000. godine.
Odmah potom, slijedi kratka, ali sveobuhvatna analiza političke situacije u zemlji i u okruženju Bosne i Hercegovine, s konkretno registrovanih problemima, žarištima, otvorenim pitanjima... I, svakako, s porukama i poukama iz tih podataka.
Poseban segment se odnosi na političku scenu u BiH. Uz ponavljanje opredjeljenja da SDPBiH na izbore izlazi samostalno, ponuđena je kritička analiza političke pozornice, odnos snaga, trenutno stanje u redovima opozicije i stranaka na vlasti i, konačno, opasnosti i pokušaj revanšističkog, uz neprezanje od biranja svih sredstava, povratka na vlast poraženih snaga.
Neopterećen tim činjenicama, dokumenat Izborna strategija ipak mnogo više pažnje posvećujemo onome šta želi, može i mora SDP, bez opterećivanja ili trošenja snage na to da vodimo računa (pretjerano) o onome što se zbiva u taborima političkih protivnika.
U dijelu Izbornih ciljeva razrađeni su opšti i pojedinačni ciljevi. S mnogo više pažnje, u vezi s ovim drugim, ide se na konkretne cifre, na precizan plan - i po dijelovima zemlje i po nivoima (strukturi) vlasti. Nama je najznačajnije što imamo cilj - osvajanje 45 posto glasova u Tuzlanskom kantonu.
Detaljno su razrađene i sve p r e t p o s t a v k e za ostvarenje globalnih i posebnih SDP-ovih izbornih ciljeva, s jasnim preciziranjem onoga što je unutrašnja stvar prestrojavanja i organizovanja u Partiji i na ono što su eksterni faktori, koje valja uvažavati.
U okviru opštih uslova i pravila provođenja izbora objašnjena su formalno-pravna pitanja (pravila), te dat pregled o stanju poslije rezultata u opštinama, kantonima, Federaciji i državi BiH nakon prošlih izbora - u uslovima SDP-ovog funkcionisanja na vlasti.
Posebna pažnja je posvećena segmentu pet+šest SDP-ovih prioriteta, kojih se, svakako, valja podsjetiti, ne samo kao jednog od principa iz kampanje 2000. godine, već i kao seta pitanja, od kojih se ne odstupa i - koje valja pamtiti.
Riječ je o (1) ekonomskim i tranzicijskim reformama i povećanju zaposlenosti, o (2) izgradnji i jačanju državnih institucija i borbi protiv korupcije, potom o (3) ubrzavanju povratka na svoje u cijeloj BiH, zatim o (4) boljoj saradnji sa Haškim tribunalom i nastavkom hapšenja ratnih zločinaca, te o (5) transparentnoj javnoj potrošnji.
Na ovih pet, ide i šest novih, i prije dvije godine, aktuelnih, a i sada ne manje značajnih pitanja: (1) ubrzana privatizacija i revizija, tamo gdje je bilo pljačke, (2) smanjenje ukupnih poreza i bolje punjenje budžeta, (3) redovna isplata penzija i radikalna reforma penzionog sistema, (4) modernizacija infrastrukture, sa višim nivoima uslužnosti, (5) brže i jeftinije do stana i (6) uključivanje u evropske integracije, nakon prijema u Vijeće Evrope.
Operativni dio Izborne strategije se tiče konkretnih, praktičnih stvari.
Organizacija rukovođenja kampanjom se bazira na p e t faze dinamike.
Prva faza je priprema, analiza i usvajanje izbornih dokumenata, u šta je „potrošen" period od početka godine do kraja aprila.
Drugu fazu čine realizacija utvrđenih kriterija i isticanje kandidata za zakonodavnu i izvršnu vlast na svim nivoima, te verifikacija tih kandidata, što je aktivnost planirana za maj i juni.
Sljedeća, treća faza je izborna kampanja u julu i avgustu, četvrta su predizborni skupovi u septembru, a finale - peta faza - sami izbori.
Osnivna načela, instrukcije, uputstva i sugestije u vezi sa svim elementima strategije, razrađeni su u nastavku dokumenta. Kao i uvijek, posebna pažnja je posvećena broju i kvalitetu kadrova, zatim slijedi pitanje materijalnih sredstava i izvora finansiranja, da bi se došlo do posebnog poglavlja o metodima provođenja predizborne kampanje.
Čini se da je, ovog puta, naročito vješto iskorišteno iskustvo iz prošlosti. To se može zaključiti na osnovu izuzetno preciznog i, s pravom, na prvo mjesto postavljenog metoda direktnog kontakta s biračima, zatim po instrukcijama (uputstvima) o načinu, metodima i tehnikama nastupa pred biračima, posebno razvrstanom segmentu kampanje nosilaca kandidature za zakonodavnu i izvršnu vlast, pažnji s kojom se planira medijska kampanja i, konačno, specifičnosti rada s biračima u dijaspori.
Nakon pažljivog iščitavanja, bolje reći razmišljanja o onome što nudi dokument Osnove izborne strategije, teško je odoljeti uvjerenju da je, s jedne strane, ovo uistinu vješto i racionalno iskorišteno iskustvo, nataloženo u SDP-u minulih poratnih godina - naročito, te, s druge strane, da se s vrlo malo nejasnoća ide u traganje za odgovor na pitanje iz naslova.
Stvarno, malo kome da će ostati nejasno šta želimo, šta možemo, a šta moramo. I što ćemo uspjeti, budemo li se držali onoga što smo sami sebi napisali - kao obavezu i kao cilj (zadatak).